Pre sedam dana, palim ja sabajle ujutro moj stari, dobri, do tada besprekoran EIZO Flexscan 17" i NIŠTA.
Prvo sam pokušavao da ga probudim resetovanjem računara i caktanjem na power, ali opet, ništa.
Onda sam blagim udarima dlana dobio kratkotrajan "uptime", koji je umro na prvoj promeni rezolucije.
Zatim sam uzeo da ga bijem za sve što mi je skrivio, a i za one ljude koje bih mogao baš tako slatko da izbubecam!
Pošto mi je bilo malo (a i zabolela me ruka), divlje psujući sam otišao na terasu, uzeo čekić iz alata i vratio se nazad! Samo sekund sam razmišljao pre nego što je popio prvi udarac! Ipak sam izbegao srču, pa sam tukao po okviru dobrih 15 sekundi, sve više se nervirajući zašto se jednom ne raspadne (čekić je bio od pola klie)!!!
Onda sam odustao, uzeo ga u naručje i odneo do kontejnera, gde je završio u luku, uz kliktaj pobede (M'rš u piz...)! Okolni zgubidani su mi klicali, a jedan komšija me pitao gde inače može da popravi svoj, isto tako neispravan monitor. Videvši mi krvave oči i izbezumljen izraz lica, zamakao je u prodavnicu.
Eto. Ja praktikujem jednog mog starog kolegu, koji mi je rekao pre 25 godina sledeće:
"Sine, ako sprava ne radi ili me zaHebava, uzmem to... IZGAZIM, pa prežalim, pa gledam da kupim drugo!"
POTPUNO SE SLAŽEM. S tim da sam ipak trebao da ga razbijem skroz. Ovako, prolazeći da bacim đubre uveče, vidim da ga je neko ODNEO!!!
Pozdrav!